Nažalost, uvek postoji mogućnost da se s roditeljima voljene osobe ne složimo - a uglavnom je ipak neophodno da bar u nekoj meri komuniciramo s njima. Jedna od najzamornijih varijanti jeste kada su vam svekrva ili tašta hipohondri.
Hipohondri su najčešće osobe koje se osećaju zapostavljeno i zbog toga nesrećno, a, što je još gore, ne umeju sebi da nađu nešto čime bi popunili vreme, nemaju nikakvih posebnih interesovanja. Kada vam je takva osoba svekrva ili tašta (ili buduća svekrva ili buduća tašta), to je užasno opterećujuće. Ako je boli grlo, smesta će se žaliti na tumor. Ima problema sa stolicom? Sigurno je rak debelog creva. I tako redom. Plus se i konstantno žale da su usamljene, i pokušavaju da na taj način u vama probude osećaj krivice, pa da im posvećujete više pažnje, bez obzira na to imate li vremena za njih. Posle razgovora s njima uglavnom se osećate potpuno isceđeno. A, nekako, ne možete da budete grubi prema majci voljene osobe.
Šta učiniti u ovakvoj situaciji? Ovakve osobe nisu zlonamerne, često hoće i da pomognu, ali jednostavno ne znaju šta će sa sobom. Veoma je bitno da na njihove negativne komentare (žalbe, pritužbe i slično) ne reagujete, inače ćete ih podstaći da s takvim komentarima nastave (znamo, nije uvek lako, a nekad ni izvodljivo, da ne reagujete kad vam neko kaže da misli da ima tumor na mozgu). Bolje je da pohvalite svaku dobru stvar koju urade - recimo, ako vam kažu da su bili u šetnji, recite im da je to super. A ako počnu sa žalbama da ih niko ne posećuje, nemojte baš sarkastično da im kažete da se pitate zašto, ali nemojte to ni da slušate - recite im da morate da idete.
Možete pokušati da pomognete svekrvi ili tašti da pronađu neki hobi koji će im pomoći da prevaziđu osećaj usamljenosti i koji će im popuniti vreme. Možete pokušati i da ih malo aktivirate - na primer, sledeći put kada ih posetite, predložite im da izađete u šetnju umesto da samo sedite. Aktivne osobe su uvek mnogo srećnije od onih koje se samo dosađuju između četiri zida.