Ako se ima u vidu brzina vremena u kojem živimo, ne čude razni podaci i priče koje čitamo ili slušamo po medijima o tome kako sve veći broj ljudi, bez obzira na pol, starosnu granicu ili stepen obrazovanja, vodi usamljenički život. Šta doprinosi porastu te brojke? Sveopšta priča o alijenaciji, o otuđenim jedinkama kojima se bave sociolozi i psiholozi? I to. Ali, trka za karijerom i većom zaradom, kao i nove tehnologije u velikoj meri pomeraju ovu civilizacijsku granicu.
Sve je to na svoj način dovelo do elementarnog nedostatka vremena koje smo spremni da posvetimo sami sebi i druženju s prijateljima. Logična posledica možda jeste unapređenje na poslu praćeno povišicom plate, ali je tu i usamljenost. I kako god okrenemo stvar, osećaj samoće najizraženiji je u trenucima slobodnog vremena ili za vreme neradnih prazničnih dana, kada svi koji imaju "nekog" provode vreme s tim "nekim". Naravno, život je neuporedivo lakši kada imate s kim da podelite radosti i tugu svakodnevnog življenja. Nemojmo se zavaravati time da šarolika ponuda SMS-a, interneta i ostalih varijanti savremene komunikacije može aktivno, uspešno i ozbiljno zameniti komunikaciju dve žive jedinke. Elektronska komunikacija možda jeste diskretna, ali je to ujedno i jedina njena pozitivna strana prilikom posredovanja u povezivanju ljudi radi druženja, prijateljstva ili braka.
Bilo kako bilo, za rešenje ovog izraženog i svuda rasprostranjenog problema nisu vam potrebni saveti sociologa. Ono što treba da uradite jeste da sklapate poznanstva i gradite prijateljstva sa živim ljudima - s onima koji se ne kriju iza mobilnih telefona ili računarskih ekrana. Napravite korak, upoznajte nove i zanimljive ljude, družite se, razmenjujte mišljenja, iskustva, emocije, pažnju, ljubav... Potpuno je pogrešno očekivati da će se neke stvari desiti same od sebe. To se dešava retko ili nikada.