Život Krstarice > Žene > Mali koraci pre velikog

Mali koraci pre velikog

Ivana Milaković 08.04.2008.

Kada se razmišlja o promenama u životu, često se o tome misli kao o nekom velikom zaokretu, o velikom koraku napred, inače ništa niste uradili. Međutim, ne mora tako da ide - i mali koraci mogu vam i te kako pomoći, bilo sami po sebi, bilo kao priprema za velike.

Ima onih koji, nezadovoljni svojim životom, odluče da ga promene iz korena (jer im postane očigledno da ga, u ovom trenutku, iz korena pogrešno vode, i da im se tako vođen život nimalo ne dopada). Onda reše da se zalete, pa kud puklo, da puklo - sve je bolje od ovog kako je sada, kada se osećaju bedno i deprimirano i uopšte ne vide čemu sve to. Ne kažemo da je pogrešno tako postupiti, ne ako vam tako odgovara. Ima ljudi kojima zaista baš takav pristup stvarima odgovara, i budu jako srećni nakon takve velike promene; osete se puni energije, volja za životom im je obnovljena, prepoznajete ih kao one koji se konstantno nečim bave, postižu lepe rezultate i kao da im ništa nije teško. Ako vam tako odgovara, super - ali ne odgovara svakom tako.

Neki ljudi bi voleli da promene svoj život, ali ih plaši da učine velike promene odjednom. Tada je sasvim u redu početi od nečeg manjeg. Želite da steknete nove kvalifikacije, ali vam je suviše neizvesno da upišete fakultet i upustite se u četvorogodišnje školovanje, a ne znate ni kako bi vam u vašim godinama (koje god da su) išlo školovanje? Probajte da upišete kurs - ako vidite da vam ide učenje, da uživate u tome, i na kursu ćete nešto naučiti, možda će vam to biti dovoljno za ono što želite da postignete, a moguće je i da ćete, ohrabreni uspehom, upisati fakultet. Razmišljate o započinjanju sopstvenog biznisa? Ne morate odmah davati otkaz, možete tražiti neplaćeno odsustvo. Oduvek ste sanjali da se popnete na tu-i-tu visoku planinu? Probajte prvo s nečim manjim.

Ovo nije uputstvo za korak-po-korak postizanje velikog uspeha, ovo je samo predlog da se prvo oprobate u nečemu manjem, a sličnom. To nije taktika koja će svakom odgovarati, ima onih koji nemaju strpljenja za to. Ipak, ima i onih koje uspeh u malom ohrabri da se oprobaju i u nečemu znatno većem - vide da im dobro ide, da uživaju u tome, da je to ono što žele, i onda, kad se tako ohrabre i uvere, bude im lakše da preduzmu onaj veći korak. Ili vide da im ne ide, da to nije za njih, da su imali pogrešnu predstavu o celoj stvari - razočaranje zbog neuspeha tada je manje nego da su se zaleteli s nečim većim, a i lakše je vratiti se na staro i odatle tragati za nečim drugim u čemu bi voleli da se oprobaju.

Ako mislite da bi ovakav pristup mogao da odgovara i vama - probajte!

Preporučite ovaj članak

4.42 (glasova: 17)

Komentari na članak

Kliknite ovde da biste ostavili komentar.

  • Šta da kaže čovek za ovaj tekst. Oduvek sam želela da osvojim planine, svetove pa čak i galaksije i uvek mi se sve činilo malo, a zapravo nikad nisam pokušala ni sa čim, jer mi je to sve izgledalo previsoko. Onda sam želela i tu prekonoćnu promenu, ali, opa, za ove silne godine koje sam "nakarikala" ništa od toga. Ja kao čekala oduvek neko čudo. A onda se ispostavi da uzmem najobičniji prečišćivač za vodu, jer mi fontana ne radi kako treba i pročistim i voda poteče, a ja presrećna. Ma, dok ne probate da li malo da li veliko, ništa, zato samo napred. Akcija!
    (Marieta M, Beograd - 08.04.2008. 08:40)
  • Toliko stvari sam započinjala u životu i ostavljala ih tako na samom početku ili skoro pri kraju, ali nedovršene, neiskušane, tek potaknute. I nisu to bili uvijek isti razlozi, sticaji okolnosti ili zauvijek nedostižne želje. Za neke ni danas ne znam da li su bile čak dovoljno velike, snažne i neodoljive da me cijelu zaokupe, jer nisu, naravno, ni postignute cijele i do kraja. Ne znam ni da li sam preduzimala prikladne korake, kako kažete, velike ili najprije sasvim male, možda sam i zakasnila ne preduzimajući ponajprije ništa. Kažem, ne znam, jer one, te mogućnosti koje nazivam neostvarenim stvarima ili snovima, samo su mi sinule, zasenile me i prošle pored mene potpuno nesputane, nedosegnute i možda sa mojim povremenim strahom od sopstvenog ispunjenja.Te "stvari" dotiču sve što me sada čini, tj. kao da su i dalje dio mene, ali polovični, neispunjeni i ponekad kao da čekaju dovršetak ili da se potpuno izgube ili nečim drugim nadomjeste, kao što obično biva: obitavanje u ljubavi, poslu, zdravlju, opstanak ili bar prisustvo u društvu, čak ono" najsitnije" kao što su knjiga, film pa i današnja muzika. Sve što me čini, pa i mali i veliki koraci, kojih nisam ni svjesna ili se kolebam, iz ko zna kojih razloga ili, opet ili, zbog glasa koji mi kaže: "Nemojte da tražite onog koga ne želite, može i da vam se ostvari, a tek ono što ne želite...", kao parafraza. Došao si da mi kažeš gdje sam stigla, valjda ne opet na pola puta, s pola daha i prijetiš da mogu da te izgubim.
    (Nataša Gajić, Brčko - 08.04.2008. 15:41)
  • Nema pravila. Važno je imati veru u sebe, ići dalje i kada je najteže, naći snage da se sve prebrodi. Ne sme nas ništa pokolebati, jer život je isuviše kratak.
    (Maja Stojanović, Knjaževac - 08.04.2008. 23:59)